Srca su nam puna kad na danima otvorenih vrata malo više pažnje posvetite upravo našim najstarijim i najpotrebitijim životinjama. Tako je naš stari Miško, uz hrpu maženja i voća, dobio i ovu super frizuru.
Miško je jedan od najstarijih stanovnika utočišta, a uz to je bio i među prvim životinjama koje su ovdje našle trajni dom. S nama je već šestu godinu. Bliži mu se trideseta – dlaka je sve manje sjajna, noge sve teže a hod sporiji. Jesen je za njega najteže doba jer zbog vlage u zraku počinju teškoće s disanjem, jako česte korekcije kopita kako bi uopće mogao hodati, pa ga preko zime moramo izdvajati iz krda jer ne smije jesti kukuruz a kod sijena strogo paziti da je friško i bez prašine, kupiti pokoji dodatak prehrani i slično.
Tako Miškec svake zime do proljeća bude s nama oko kuće, a na proljeće se vrati na zeleni pašnjak k svojim prijateljima. Iako je on šetlandski poni – od onih koji tvrde da im nikada nije hladno , posljednje dvije godine počeo je zaboravljati čak i na svoju traumu od zatvorenih prostora i spavati u štalici. Ne znamo koliko će Miško još biti s nama ali svaki trenutak nam je bitan, zato nam je posebno drago kad ga primijetite među svima ostalima.
